понедељак, 22. април 2013.

Answering Machine at a Mental Hospital...




"Hello, and welcome to the mental health hotline......



If you are obsessive-compulsive, press 1 repeatedly.



If you are codependent, please ask someone to press 2 for you.



If you have multiple personalities, press 3, 4, 5, and 6.



If you are paranoid, we know who you are and what you want. Stay on the line so we can trace your call.



If you are delusional, press 7 and your call will be transferred to the mother ship..



If you are schizophrenic, listen carefully and a small voice will tell you which number to press.



If you are a manic-depressive, it doesn't matter which number you press, no one will answer.



If you are dyslexic, press 9696969696969696.



If you have a nervous disorder, please fidget with the pound key until a representative comes on the line.



If you have amnesia, press 8 and state your name, address, telephone number, date of birth, social security number, and your mother's maiden name.



If you have post-traumatic stress disorder, s-l-o-w-l-y & c-a-r-e-f-u-l-l-y press 0 0 0.



If you have bipolar disorder, please leave a message after the beep or before the beep or after the beep. Please wait for the beep.



If you have short-term memory loss, press 9. If you have short-term memory loss, press 9. If you have short-term memory loss, press 9. If you have short-term memory loss, press 9.



If you have low self-esteem, please hang up. All operators are too busy to talk to you.



If you are menopausal, hang up, turn on the fan, lay down & cry. You won't be crazy forever.



If you are blonde don't press any buttons, you'll just mess it up.




четвртак, 28. март 2013.

Srpska Krava

Srpska krava nije zdrava i ne daje zdravo mleko,
bezobrazluk srpske krave otišo je predaleko.
Srpska krava zajebava bez imalo kravlje časti,
vimenima udarila na temelje nove vlasti.
Srpska krava umislila da je jača od države,
nije vlast, bre, otkos sena da se plaši jedne krave.
Slučaj stigo do Aleka - uhapsio šolju mleka,
punomasna sva su pića pod prismotrom zbog Šarića.
Ko onomad Miškovića pritisli su sad i kravu
Veljoviću da otkrije ko joj valja lošu "travu".
Nije krava glupa ovca, vidi šta se smera,
za svedoka pozvala je lično premijera.
Da se s kravom viđao prizno Slobin malac,
al' tad nije znao da je krava kriminalac.
Tadić jeste znao, al' mu nije reko
da sirota daje pokvareno mleko...
Čuvao je snimke, iskreno se nado
da će opet sastaviti zajedničko stado.
Naprednjačka bratija sad je s pravom ljuta,
jasno je ko dan da je krava - "žuta"!
Pritisnuta dokazima priznade kroz suze
u DS-u pase, u vladi se muze...
Đilas je zloupotrebio kravlju populaciju
da sabotira evrointegraciju...
Datum još se čeka
zbog usirenog mleka.
Evropa nam zatvara vrata zbog lošeg makijata,
čeka se pomoć Emirata...
Mi njima rakete što lete daleko,
oni nama tovar peska i kamilje mleko.
Toma se u ime nacije izdigao iznad situacije,
ipak je predsednik i kravlje populacije.
U bajčetinskoj divljini
sastavlja platformu o kravljoj manjini.
Retorikom veštom izneće problem pred Ketrin Ešton:
"Na stranu sad kosovskih Srba prava, rešimo prvo pitanje krava"...
Tako mi časti, granica nacionalnih interesa je
pavlaka sa 3,2 posto mlečne masti!
Na Jarinju nije granica,
već barijera zbog ludih kravica.
Nek sad Tačija malo protera
mleko sa ukusom "mister propera"...
Naposletku, vlast brine o običnom čoveku
poskupeće struju da ne misli o mleku...
Po direktivi Ivice i Aleka
ministri će pred kamerama popiti litar mleka.
Mada i nije fora neka,
ne može mleko biti pokvarenije od čoveka...
I nisu krave krive,
nije kvarno mleko, već sistem u kom žive.
Ipak, zaslužuju kritiku
što se pored toliko volova i one mešaju u dnevnu politiku.
Muzu i nas mali "bogovi",
fale kopita, al' izrasli rogovi...
Bez trunke milosti i mrve kajanja,
narod je upotrebljiv i po isteku roka trajanja.
Roba do groba...

уторак, 26. март 2013.

Dnevnik jedne dame


Odmor na krstarenju 
(sama, bez muža koji je ostao da razvija biznis)

Moj dnevnik... Dan 1. 

Spremna sam za ovo divno krstarenje. 
Ponela sam najlepše haljine.  Tako sam uzbuđena!! 

Moj dnevnik... Dan 2. 

Ceo dan smo bili na moru. 
Bilo je divno, videla sam nekoliko delfina i kitova. 
Kako mi je divno počeo odmor!! 
Danas sam srela Kapetana i učinio mi se zanimljiv. 

Moj dnevnik... Dan 3. 

Ceo dan sam bila na bazenu, ronila i igrala golf. 
Kapetan me pozvao za svoj sto da večeram s njima. 
Bila mi je to velika čast, bilo mi je extra. 
Vrlo je zgodan i zanimljiv muškarac. 

Moj dnevnik... Dan 4. 

Bila sam u kazinu i dobila 110 evra.
Kapetan me pozvao na večeru u svoju kabinu. Bila je to luksuzna večera, školjke, kavijar, šampanjac. 
Pitao me da ostanem s njim i odbila sam poziv. Rekla sam mu da ne želim prevariti supruga. 

Moj dnevnik.... Dan 5. 

Ponovo sam išla na bazen i malo sam izgorela na suncu. 
Otišla sam u piano-bar i tamo provela ostatak dana. 
Kapetan me pozvao na piće, istina da je jako ljubazan muškarac. 
Opet me pitao da li želim da provedem noć sa njim i opet sam ga odbila. 
Tada mi je rekao, ako ne odem s njim u krevet potopiće brod. 
Ostala sam skamanjena.


Moj dnevnik... Dan 6.


Danas sam spasila nekih 1.600 osoba... Četiri puta!!!! 

Tako sam srećna!



субота, 2. март 2013.

Црногорски вирус

Ја сам црногорски вирус! 
Уша' сам у твој компјутер, ал' не бој се - не радим ништа!


среда, 27. фебруар 2013.

Ништа ме не питај



Mesar i pas



Mesar se jako iznenadio kad je video da mu pas ulazi u mesaru, pa ga je oterao. Ali, kasnije, evo psa opet. Priđe on psu i vidi mu cedulju u ustima. Uzme je, a tamo piše:

"Ako može šest kobasica i jagnjeći but, moliću... pas ima i novac u ustima."

Pogleda, i stvarno uz cedulju, stoje pare. Uzme on novac, spakuje porudžbu u kesu i da psu da uhvati u čeljust. Prosto nije verovao, pa je odlučio da prati psa. Pas ide ulicom i stiže do semafora na dugme. Spušta kesu, pritiska dugme, uzima kesu, strpljivo čeka zeleno. Prelazi ulicu, mesar za njim. Stiže do autobuske stanice, i gleda u red vožnje. Mesar je očaran.

Nailazi bus, pas obiđe da vidi prednji kraj, pogleda broj, vraća se na klupu. Nailazi drugi bus, pas ode i pogleda broj linije, aha to je taj, ulazi. Mesar za njim, sad već otvorenih usta. Bus ide preko pola grada, na drugi kraj predgrađa, pas razgleda pejsaž. Na kraju ustaje, ide do prednjeg kraja busa, propinje se na zadnje šape, pritiska dugme da bus stane. Silazi, s kesom i dalje u ustima.

I tako idu mesar i pas trotoarom, kad pas skrene do kuće, stazom do vrata, ostavlja kesu na prag, zaleće se i udara celim telom u vrata. Uzima još veći zalet i opet se baca na vrata. Iz kuće se niko ne javlja. Pas se vraća stazom, preskače živu ogradu, ide oko vrta, preskače do prozora, lupa glavom o okvir nekoliko puta, a onda se vraća do ulaznih vrata.

Iza vrata se pojavi jedan čovek, uzima kesu sa praga i onda počne da se dere na psa i da ga šutira. 

Mesar:
"Za ime sveta, šta vam je, pa taj pas je čisti genije...! Što se mene tiče, mogao bi nastupiti na televiziji...!"

Čovek:
"Ovo genije? Ma 'ajde.....! Ovo je već drugi put ove nedelje da je zaboravio ključeve....."


POUKA:
Možete nadmašiti očekivanja posmatrača, ali gazda i šefova nikad...! Pasji je to život...

Savet







среда, 13. фебруар 2013.

4 indijska principa


Prvi princip: 
"Koga god susreli, to je onaj pravi."

To znači da niko ne ulazi u nas život slučajno. Svi oni koji nas okružuju, bilo ko s kim ste u odnosu, predstavlja nešto - bilo da nas treba nečemu naučiti ili da nam pomogne da popravimo trenutnu situaciju.

Drugi princip kaze: 
"Šta god se dogodilo je jedina stvar koja se i mogla dogoditi."

Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najmanji detalj. Nema "...da sam to bar učinio drugačije... tada bi i situacija bila drugačija!" Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se moglo dogoditi i moralo se dogoditi - da bismo naučili lekciju kako bismo se pomaknuli napred. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumevanju i izaziva naš ego.

Treci princip kaze: 
"Svaki trenutak u kom nešto počinje je pravi trenutak."

Sve počinje u tačnom trenutku, ni prerano ni prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu - to je tu, spremno da započne.

Cetvrti i posljednji princip kaze: 
"Šta je gotovo, gotovo je."

To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.


Mislim da nije slučajno da upravo vi sada ovo čitate.
Ako su vas ove reči dirnule, to je zato što vam je upravo ovo (saznanje) bilo potrebno i što razumete da ni jedna jedina snežna pahulja ne može pasti na pogrešno mesto.

Budite dobri prema sebi.
Volite celim svojim bićem.
Uvek budite radosni.

Мени ништа није јасно....




Жeнa ми je oстaвилa пoруку нa фрижидeру:
- Oвo вишe нe функциoнишe, прeсeлилa сaм се кoд свojих!
A ja oтворим фрижидeр... свeтлo рaди ... пивo je хлaднo, нe знaм o чeму oнa гoвoри, штa нe функциoнишe....??? 



понедељак, 4. фебруар 2013.

3 u 1



Tri vica u jednoj rečenici:

"Ciga jedinac se istuširao čim je došao s posla"





четвртак, 31. јануар 2013.

Регистрација у Торонту






U braku ili ne - treba pročitati



"Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena servirala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao: "Moramo da razgovaramo". Sela je i jela u tišini. Primetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako da progovorim, ali morao sam joj reći sta mislim. Onda sam smireno rekao: "Želim razvod". Nije izgledala iznervirano mojim recima, nego me tiho upitala: "Zasto?" čutao sam. To je naljutilo. Odbacila je pribor za jelo i pocela da viče, ti nisi čovek!! 

Te noći nismo više razgovarali. Plakala je. Znao sam da je htela da zna šta se dogodilo sa našim brakom. Ali nisam imao zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane. Nisam je više voleo. Samo sam je žalio! 

S jakim osećajem krivice, napravio sam sporazum za razvod po kom će njoj da pripadne naša kuća, naš auto i 30% dela moje firme. Pogledala ga je i onda pocepala na komadiće. Žena koja je 10 godina svog života provela samnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije, ali nisam mogao da povučem svoje reči jer sam jako voleo Ivanu. Počela je da plače predamnom, što sam i očekivao. To njeno plakanje za mene je zapravo bilo pravo olakšanje. Ideja o razvodu, koja me opsedala nekoliko sedmica, činila se sada čvrčćom i jasnijom. 

Sledećeg dana, došao sam ćjako kasno i našao je za stolom kako nešto piše. Nisam večerao nego sam otišao pravo u krevet i odmah zaspao jer sam bio umoran od ispunjenog dana sa Ivanom. Kad sam se probudio, ona je još uvek bila za stolom i pisala. Nije me bilo briga pa sam se okrenuo i ponovo zaspao. 

Ujutro mi je dala svoje uslove za razvod: nije htela ništa od mene, ali je tražila odlaganje od mesec dana do razvoda. Zahtevala je da se u tih mesec dana oboje trudimo da živimo normalno koliko god je to moguće. 

Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin ima ispite u tih mesec dana i nije htela da ga opterećujemo našim propalim brakom. 

To je za mene bilo prihvatljivo. Ali imala je jos jedan zahtev, htela je da se prisetim kako sam je nosio u našu svadbenu sobu na dan nasega venčanja. Zahtevala je da je u tih mesec dana, svako jutro nosim iz naše spavaće sobe do ulaznih vrata. Mislio sam da je totalno poludela. Ali da bih nam te poslednje zajedničke dane učinio podnošljivim, pristao sam na njene čudne zahteve. 

Rekao sam Ivani kakve uslove mi je žena postavila za razvod...Glasno se smejala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na njene trikove, mora se suočiti sa razvodom, rekla je prezrivo. 

Moja žena i ja nismo imali nikakav fizički kontakt otkad sam ja rekao da želim razvod. Dok sam je nosio prvi dan oboje smo delovali nespretno. Nas sin je zapljeskao iza nas: "Tata drzi mamu u naručju. Divno!" Te reči su me pogodile. 

Od spavaće do dnevne sobe pa do ulaza, hodao sam vise od 10 metara s njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla: "nemoj nasem sinu govoriti o razvodu". Klimnuo sam glavom, pomalo nervozan. Spustio sam je pred vratima. Otišla je na autobus za posao. A ja sam se odvezao do svog posla. 

Drugi dan bilo nam je puno lakše. Oslonila se na moje grudi. Mogao sam da osetim miris njezine bluze. Shvatio sam da nisam tu ženu pogledao pažljivo već dugo vremena i da više nije tako mlada. Imala je nekoliko bora na licu i kosa joj je bila proseda. Nasšbrak je na njoj ostavio danak. Na minut sam se upitao šta sam joj to uradio. 

Četvrtog dana kad sam je podigao, osetio sam kako se osecaj intimnosti vraća. To je bila žena koja je dala 10 godina svog života za mene. Peti i šesti dan osetio sam kako osećaj intimnosti opet raste. Ivani nisam rekao ništa o tome. 

Kako je tih mesec dana prolazilo, sve sam je lakše nosio. Možda me svakodnevna vežba učinila jačim. 

Jedno jutro birala je odeću. Isprobala je nekoliko haljina, ali ni jedna joj nije pristajala. Zatim je uzdahnula: "Sve su mi haljine postale prevelike". Odjednom sam shvatio koliko je smršala i da je to zapravo razlog što mi je bilo sve lakse da je nosim. 

Odjednom mi je sinulo... Nosila je toliko tuge i gorčine u srcu. Nesvesno sam pružio ruku i pogladio je po glavi. Naš sin je došao u tom trenutku i rekao: "Tata vrijeme je da nosiš mamu". Gledajući svaki dan kako njegov otac nosi mamu u naručju, za njega je postalo bitan deo života. Moja žena ga je pozvala da se približi i čvrsto ga zagrlila. Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti. Tada sam je uzeo u naručje, hodajući kroz spavaću do dnevne sobe, pa u hodnik. Njene ruke obgrlile su moj vrat tako prirodno i nežno. Držao sam je čvrsto, baš kao i na dan naseg venčanja. 

Ali njena sve lakša težina me činila jako tužnim. Poslednjeg dana, kad sam je držao u naručju, jedva sam zakoračio. Naš sin je otišao u školu. Držao sam je čvrsto i rekao: "Nisam primetio da je u našem životu nedostajalo intimnosti". 

Odvezao sam se do Ivane... istrčao iz auta bez zaključavanja vrata. Bojao sam se da bi me svako odlaganje naterala da promenim mišljenje. Stigao sam gore. Ivana je otvorila vrata, a ja sam joj rekao: "Žao mi je ali ja više ne želim razvod. Pogledala me zapanjeno, a zatim dotaknula moje čelo. "Imas li groznicu?" Rekla je. Maknuo sam joj ruku s moje glave. "Žao mi je, Ivana, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život je bio dosadan verovatno zato što ni ona ni ja nismo cenili pojedinosti u nasim životima, a ne zato što više nismo voleli jedan drugo. Sada shvatam da od trenutka kada sam je nosio u naručju na dan nasega vjenčanja, trebao sam da je tako nositi dok nas smrt ne rastavi." Ivana kao da se odjednom probudila. Opalila mi je šamarcinu, zalupila vrata i briznula u plač. Otišao sam. 

U cvećari na putu ka poslu naručio sam buket za moju ženu. Prodavačica me pitala šta da napiše na kartici. Nasmejao sam se i napisao: "Nosiću te svako jutro dok nas smrt ne rastavi". 

Te noći sam stigao kući sa cvećem u ruci i osmehom na licu. Trčao sam gore po stepenicama, da bih našao svoju ženu u krevetu - mrtvu. 

Borila se s rakom mesecima, a ja sam bio toliko obuzet Ivanom da nisam ništa primetio. Znala je da će brzo umreti i htela je da me spasi od bilo kakve negativne reakcije našeg sina na razvod. Barem sam u očima našeg sina ispao brižan suprug... 

Mali detalji u vašim životima su ono sto je stvarno važno u vezi. To nije vikendica, auto, nekretnine, novac u banci. To samo stvara okruženje pogodno za sreću, ali ne može dati sreću u vama. 

Dakle, nađite vremena da budete prijatelji i napravite one male stvari jedan za drugog da izgradite intimnost. Da imate pravi srećan brak!

Ako ne podelite ovu priču, ništa se neće dogoditi. 
Ako to učinite, možda spasite nečiji brak. 
Mnogi od životnih neuspeha su ljudi koji nisu shvatali koliko su bili blizu uspeha kada su odustali." 



среда, 30. јануар 2013.

Pismo nekadašnjeg direktora IMLEK-a


"Nezdrava i biološki bezvredna hrana koja nije za decu: margarin, paštete, parizer, topljeni sir i viršle."
Zlatko Šćepanović

Hranu koju ne treba davati svojoj deci jer nije zdrava niti biološki vredna 

Podsticaj da napišem ovaj tekst je reklama na televiziji u kojoj se pojavljuje popularni pevač Zeljko Joksimović i preporučuje margarin deci za jelo, pod sloganom zdrave hrane. Margarin nije nikako zdrava hrana, to je potpuno veštacka i biološki bezvredna hrana, jer se sastoji od vode, lošeg ulja i gomile umetnutih i vestačkih konzervansa i stabilizatora, vestačkih boja, veštackih vitamina i veštackih aroma. 

Reklamirati margarin kao zdravu hranu je potpuno licemerje, zavodjenje i manipulacija potroačima, kao i zdravljem nacije. Margarin je veštačka i loša kopija maslaca, butera, i nikako se ne može izjednačavati sa prirodnim proizvodom. Naravno, ne radi to Željko Joksimović namerno i svesno, on to radi za novac proizvođaca margarina koji to proizvodi i nama prodaje upakovano u lažnu priču i tvrdnju. 

Ista moja zamerka se odnosi i na prevarantsko i manipulativno reklamiranje viršli, parizera i pašteta kao zdravog doručka i zdrave hrane za decu. 

Svestan sam da nikakvo regulatorno telo, a ni Asocijacija za zaštitu potrošača neće moći da se izbori sa medijskim lažima i da ovakve spotove kao obmanjujuće skine sa tv ekrana, pa sam rešio da napišem ovaj tekst. Svestan sam i da će mnoga deca i mnogi roditelji ili staraoci dece biti žrtve ovakvih reklama i propagandnih poruka i svojoj će deci mirne savesti davati lošu i nezdravu hranu, verujući da je sve istina što se tvrdi u medijima. Zato i pišem ovaj tekst, makar za malobrojne koji će ga pročitati i razmisliti o njemu i hrani koju daju svojoj deci. 

Kako se pravi topljeni sir, pašteta, viršla i industrijska hrana 

Pre 10-ak godina sam se zaposlio kao direktor marketinga u Imleku. Prvih dana sam obilazio fabriku. Kolege su me odvele do Topione sira. Ušao sam u zgradu i u veliku sobu, svu u keramičkim pločicama. Na sred velike sobe, na podu, naspram uređaja za topljenje, stajala je velika gomila nabacanih pokvarenih sireva. Sirevi su svi bili iz asortimana Imlek-a, bili su raznih dimenzija i vrsta, deformisani, sasušeni, zeleni i beli od buđi i plesni koja se uhvatila na njima, neki su bili naduti od procesa vrenja koji je počeo da se odvija u njima na sobnoj temperaturi i pored izvora toplote. Gomila uzegle hrane za bacanje. Smeće. 

Upitao sam kolegu: "Da li su ovi sirevi za bacanje?"

Kolega mi je odgovorio: "Ne, ne nikako. Ništa se kod nas ne baca. Ovo su sirevi iz povraćaja iz prodavnica, koji su se pokvarili, oštetili ili im je istekao rok trajanja, i koji se ovakvi kakve vidite stavljaju u topionik, istope se, i onda se mlečna mast i protein iz njih procedi, dodaju se začini i sve to ide u kalupe za topljeni sir. Od te mase dobijamo topljeni sir, one male trougliće sira za dečiji doručak, ono što se popularno zove "Zdenka sir". 

Od tog dana, mi nikada nismo vise kupili topljeni "zdenka" sir niti moja deca znaju ta je topljeni sir. Istovetan proizvod topljenom siru je i sir za sendviče u listićima, koji se pravi na isti način i koje takođe ne kupujemo deci za ishranu. 

Isto mišljenje i naš stav prema nezdravoj hrani se odnosi i na paštetu, parizer i na viršle, proizvode koji se na slican način dobijaju od otpadaka životinja u industriji prerade mesa. Mesna industrija sve iznutrice, kožu, nokte, papke, creva, žile, salo, masnoće, kosti, ligamente, i svo ono manje kvalitetno meso životinja, fino samelje do neprepoznavanja, doda povrće, soju i začine, plus konzervanse i stabilizatore, i upakuje to kao ukusnu namirnicu zvanu pašteta, parizer i viršla. Osim veštackih aditiva problem takve hrane je i gomila soli koja se stavlja u prerađevine da bi se iste održale od brzog kvarenja.

понедељак, 28. јануар 2013.

Компарације у Врању



1) Ружна – поружна – најружна – греота 

2) Пијан – попијан – најпијан – целива се сас бетон и (најбољи део) - ОЖЕНИЈА ГРЕОТУ!!!

3) Јефтин – појефтин – најефтин – браћа Кинези

4) Мерак – померак – најмерак – комшијина жена

5) Глуп – поглуп – најглуп – булча – дудук

6) Голем – поголем – пасент – гарнишла - мотка потпираљка

7) Слаб – послаб – осушија се – притка

8) Богат – побогат – најбогат – Ђура – још га несу уватили

9) Сиромашан – посиромашан – најсиромашан – работија у Јумко или Коштану




петак, 25. јануар 2013.

Srećna Nova godina




"Videćete, to će biti lepa i važna godina. 
Biće velika – od januara sve do decembra. 
U nju će stati svi rođendani i mnogo nezaboravnih trenutaka. 
Biće to godina koja se pamti. 
Negde će sagraditi put, negde most, negde školu. 
Mnogi će se useliti u nove stanove. 
Svi će se nečemu obradovati. 
Slusaćemo dobre vesti. 
To će biti godina u kojoj se raste. 
Deca Srbije porašće u novoj godini za preko 20 miliona centimetara i za vise od 20 miliona kilograma. 
Mnogo će se prodavati ogledala i češljevi. 
Lekari će zevati u ambulantama jer ćemo biti zdraviji nego ikad. 
Biće to godina lepa kao slika. 
Procvetaće bagrem i lipa. 
Rodiće ponovo trešnje, šljive i grožđe. 
Nebo će biti plavo i veliko. 
Sunce će nam biti lepo i toplo. 
Neko će napisati novu pesmu. 
Neko će se prvi put zaljubiti. 
Nove majke nosiće u rukama novu decu. 
To će biti dobra godina. 
Radićemo, učiti i pevati. 
Kad se zamorimo, uvek će na vreme doći subota i nedelja. 
Zavrsićemo neke važne poslove i započeti neke još važnije. 
Svi ćemo se slikati, za uspomenu na tu dobru godinu. 
Kad se ponovo sretnemo, 31. decembra, nećemo se poznati jer ćemo svi biti veći, lepši i pametniji..."

(Dusko Radovic) 

четвртак, 24. јануар 2013.

Ne zaboravi


 U životu ne zaboravi:

....da putuješ 

...da čitaš

...da budeš dete

...da budeš kreativan

...da budeš znatiželjan

...da imaš prijatelje

...da posmatraš

...da plešeš

...da imaš i drugi način viđenja

...da posećuješ prijatelje/rođake češće

...da uživaš

...da imaš smisla za humor

...da voliš svoju profesiju

...da voliš pesmu

...da voliš život

...DA VOLIŠ!!!

Nije važno šta imaš u životu, već koga ...









Biciklijada u San Francisku

Možda mislite da ste videli baš sve na svetu? 
U redu, pogledajte BICIKLIJADU u San Francisku... 
















Dobro! Sad mislim da ste i službeno ''sve videli!''

Pouka priče - Nikad ne kupuj polovni bicikl u San Francisku!