четвртак, 31. јануар 2013.

Регистрација у Торонту






U braku ili ne - treba pročitati



"Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena servirala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao: "Moramo da razgovaramo". Sela je i jela u tišini. Primetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako da progovorim, ali morao sam joj reći sta mislim. Onda sam smireno rekao: "Želim razvod". Nije izgledala iznervirano mojim recima, nego me tiho upitala: "Zasto?" čutao sam. To je naljutilo. Odbacila je pribor za jelo i pocela da viče, ti nisi čovek!! 

Te noći nismo više razgovarali. Plakala je. Znao sam da je htela da zna šta se dogodilo sa našim brakom. Ali nisam imao zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane. Nisam je više voleo. Samo sam je žalio! 

S jakim osećajem krivice, napravio sam sporazum za razvod po kom će njoj da pripadne naša kuća, naš auto i 30% dela moje firme. Pogledala ga je i onda pocepala na komadiće. Žena koja je 10 godina svog života provela samnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije, ali nisam mogao da povučem svoje reči jer sam jako voleo Ivanu. Počela je da plače predamnom, što sam i očekivao. To njeno plakanje za mene je zapravo bilo pravo olakšanje. Ideja o razvodu, koja me opsedala nekoliko sedmica, činila se sada čvrčćom i jasnijom. 

Sledećeg dana, došao sam ćjako kasno i našao je za stolom kako nešto piše. Nisam večerao nego sam otišao pravo u krevet i odmah zaspao jer sam bio umoran od ispunjenog dana sa Ivanom. Kad sam se probudio, ona je još uvek bila za stolom i pisala. Nije me bilo briga pa sam se okrenuo i ponovo zaspao. 

Ujutro mi je dala svoje uslove za razvod: nije htela ništa od mene, ali je tražila odlaganje od mesec dana do razvoda. Zahtevala je da se u tih mesec dana oboje trudimo da živimo normalno koliko god je to moguće. 

Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin ima ispite u tih mesec dana i nije htela da ga opterećujemo našim propalim brakom. 

To je za mene bilo prihvatljivo. Ali imala je jos jedan zahtev, htela je da se prisetim kako sam je nosio u našu svadbenu sobu na dan nasega venčanja. Zahtevala je da je u tih mesec dana, svako jutro nosim iz naše spavaće sobe do ulaznih vrata. Mislio sam da je totalno poludela. Ali da bih nam te poslednje zajedničke dane učinio podnošljivim, pristao sam na njene čudne zahteve. 

Rekao sam Ivani kakve uslove mi je žena postavila za razvod...Glasno se smejala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na njene trikove, mora se suočiti sa razvodom, rekla je prezrivo. 

Moja žena i ja nismo imali nikakav fizički kontakt otkad sam ja rekao da želim razvod. Dok sam je nosio prvi dan oboje smo delovali nespretno. Nas sin je zapljeskao iza nas: "Tata drzi mamu u naručju. Divno!" Te reči su me pogodile. 

Od spavaće do dnevne sobe pa do ulaza, hodao sam vise od 10 metara s njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla: "nemoj nasem sinu govoriti o razvodu". Klimnuo sam glavom, pomalo nervozan. Spustio sam je pred vratima. Otišla je na autobus za posao. A ja sam se odvezao do svog posla. 

Drugi dan bilo nam je puno lakše. Oslonila se na moje grudi. Mogao sam da osetim miris njezine bluze. Shvatio sam da nisam tu ženu pogledao pažljivo već dugo vremena i da više nije tako mlada. Imala je nekoliko bora na licu i kosa joj je bila proseda. Nasšbrak je na njoj ostavio danak. Na minut sam se upitao šta sam joj to uradio. 

Četvrtog dana kad sam je podigao, osetio sam kako se osecaj intimnosti vraća. To je bila žena koja je dala 10 godina svog života za mene. Peti i šesti dan osetio sam kako osećaj intimnosti opet raste. Ivani nisam rekao ništa o tome. 

Kako je tih mesec dana prolazilo, sve sam je lakše nosio. Možda me svakodnevna vežba učinila jačim. 

Jedno jutro birala je odeću. Isprobala je nekoliko haljina, ali ni jedna joj nije pristajala. Zatim je uzdahnula: "Sve su mi haljine postale prevelike". Odjednom sam shvatio koliko je smršala i da je to zapravo razlog što mi je bilo sve lakse da je nosim. 

Odjednom mi je sinulo... Nosila je toliko tuge i gorčine u srcu. Nesvesno sam pružio ruku i pogladio je po glavi. Naš sin je došao u tom trenutku i rekao: "Tata vrijeme je da nosiš mamu". Gledajući svaki dan kako njegov otac nosi mamu u naručju, za njega je postalo bitan deo života. Moja žena ga je pozvala da se približi i čvrsto ga zagrlila. Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti. Tada sam je uzeo u naručje, hodajući kroz spavaću do dnevne sobe, pa u hodnik. Njene ruke obgrlile su moj vrat tako prirodno i nežno. Držao sam je čvrsto, baš kao i na dan naseg venčanja. 

Ali njena sve lakša težina me činila jako tužnim. Poslednjeg dana, kad sam je držao u naručju, jedva sam zakoračio. Naš sin je otišao u školu. Držao sam je čvrsto i rekao: "Nisam primetio da je u našem životu nedostajalo intimnosti". 

Odvezao sam se do Ivane... istrčao iz auta bez zaključavanja vrata. Bojao sam se da bi me svako odlaganje naterala da promenim mišljenje. Stigao sam gore. Ivana je otvorila vrata, a ja sam joj rekao: "Žao mi je ali ja više ne želim razvod. Pogledala me zapanjeno, a zatim dotaknula moje čelo. "Imas li groznicu?" Rekla je. Maknuo sam joj ruku s moje glave. "Žao mi je, Ivana, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život je bio dosadan verovatno zato što ni ona ni ja nismo cenili pojedinosti u nasim životima, a ne zato što više nismo voleli jedan drugo. Sada shvatam da od trenutka kada sam je nosio u naručju na dan nasega vjenčanja, trebao sam da je tako nositi dok nas smrt ne rastavi." Ivana kao da se odjednom probudila. Opalila mi je šamarcinu, zalupila vrata i briznula u plač. Otišao sam. 

U cvećari na putu ka poslu naručio sam buket za moju ženu. Prodavačica me pitala šta da napiše na kartici. Nasmejao sam se i napisao: "Nosiću te svako jutro dok nas smrt ne rastavi". 

Te noći sam stigao kući sa cvećem u ruci i osmehom na licu. Trčao sam gore po stepenicama, da bih našao svoju ženu u krevetu - mrtvu. 

Borila se s rakom mesecima, a ja sam bio toliko obuzet Ivanom da nisam ništa primetio. Znala je da će brzo umreti i htela je da me spasi od bilo kakve negativne reakcije našeg sina na razvod. Barem sam u očima našeg sina ispao brižan suprug... 

Mali detalji u vašim životima su ono sto je stvarno važno u vezi. To nije vikendica, auto, nekretnine, novac u banci. To samo stvara okruženje pogodno za sreću, ali ne može dati sreću u vama. 

Dakle, nađite vremena da budete prijatelji i napravite one male stvari jedan za drugog da izgradite intimnost. Da imate pravi srećan brak!

Ako ne podelite ovu priču, ništa se neće dogoditi. 
Ako to učinite, možda spasite nečiji brak. 
Mnogi od životnih neuspeha su ljudi koji nisu shvatali koliko su bili blizu uspeha kada su odustali." 



среда, 30. јануар 2013.

Pismo nekadašnjeg direktora IMLEK-a


"Nezdrava i biološki bezvredna hrana koja nije za decu: margarin, paštete, parizer, topljeni sir i viršle."
Zlatko Šćepanović

Hranu koju ne treba davati svojoj deci jer nije zdrava niti biološki vredna 

Podsticaj da napišem ovaj tekst je reklama na televiziji u kojoj se pojavljuje popularni pevač Zeljko Joksimović i preporučuje margarin deci za jelo, pod sloganom zdrave hrane. Margarin nije nikako zdrava hrana, to je potpuno veštacka i biološki bezvredna hrana, jer se sastoji od vode, lošeg ulja i gomile umetnutih i vestačkih konzervansa i stabilizatora, vestačkih boja, veštackih vitamina i veštackih aroma. 

Reklamirati margarin kao zdravu hranu je potpuno licemerje, zavodjenje i manipulacija potroačima, kao i zdravljem nacije. Margarin je veštačka i loša kopija maslaca, butera, i nikako se ne može izjednačavati sa prirodnim proizvodom. Naravno, ne radi to Željko Joksimović namerno i svesno, on to radi za novac proizvođaca margarina koji to proizvodi i nama prodaje upakovano u lažnu priču i tvrdnju. 

Ista moja zamerka se odnosi i na prevarantsko i manipulativno reklamiranje viršli, parizera i pašteta kao zdravog doručka i zdrave hrane za decu. 

Svestan sam da nikakvo regulatorno telo, a ni Asocijacija za zaštitu potrošača neće moći da se izbori sa medijskim lažima i da ovakve spotove kao obmanjujuće skine sa tv ekrana, pa sam rešio da napišem ovaj tekst. Svestan sam i da će mnoga deca i mnogi roditelji ili staraoci dece biti žrtve ovakvih reklama i propagandnih poruka i svojoj će deci mirne savesti davati lošu i nezdravu hranu, verujući da je sve istina što se tvrdi u medijima. Zato i pišem ovaj tekst, makar za malobrojne koji će ga pročitati i razmisliti o njemu i hrani koju daju svojoj deci. 

Kako se pravi topljeni sir, pašteta, viršla i industrijska hrana 

Pre 10-ak godina sam se zaposlio kao direktor marketinga u Imleku. Prvih dana sam obilazio fabriku. Kolege su me odvele do Topione sira. Ušao sam u zgradu i u veliku sobu, svu u keramičkim pločicama. Na sred velike sobe, na podu, naspram uređaja za topljenje, stajala je velika gomila nabacanih pokvarenih sireva. Sirevi su svi bili iz asortimana Imlek-a, bili su raznih dimenzija i vrsta, deformisani, sasušeni, zeleni i beli od buđi i plesni koja se uhvatila na njima, neki su bili naduti od procesa vrenja koji je počeo da se odvija u njima na sobnoj temperaturi i pored izvora toplote. Gomila uzegle hrane za bacanje. Smeće. 

Upitao sam kolegu: "Da li su ovi sirevi za bacanje?"

Kolega mi je odgovorio: "Ne, ne nikako. Ništa se kod nas ne baca. Ovo su sirevi iz povraćaja iz prodavnica, koji su se pokvarili, oštetili ili im je istekao rok trajanja, i koji se ovakvi kakve vidite stavljaju u topionik, istope se, i onda se mlečna mast i protein iz njih procedi, dodaju se začini i sve to ide u kalupe za topljeni sir. Od te mase dobijamo topljeni sir, one male trougliće sira za dečiji doručak, ono što se popularno zove "Zdenka sir". 

Od tog dana, mi nikada nismo vise kupili topljeni "zdenka" sir niti moja deca znaju ta je topljeni sir. Istovetan proizvod topljenom siru je i sir za sendviče u listićima, koji se pravi na isti način i koje takođe ne kupujemo deci za ishranu. 

Isto mišljenje i naš stav prema nezdravoj hrani se odnosi i na paštetu, parizer i na viršle, proizvode koji se na slican način dobijaju od otpadaka životinja u industriji prerade mesa. Mesna industrija sve iznutrice, kožu, nokte, papke, creva, žile, salo, masnoće, kosti, ligamente, i svo ono manje kvalitetno meso životinja, fino samelje do neprepoznavanja, doda povrće, soju i začine, plus konzervanse i stabilizatore, i upakuje to kao ukusnu namirnicu zvanu pašteta, parizer i viršla. Osim veštackih aditiva problem takve hrane je i gomila soli koja se stavlja u prerađevine da bi se iste održale od brzog kvarenja.

понедељак, 28. јануар 2013.

Компарације у Врању



1) Ружна – поружна – најружна – греота 

2) Пијан – попијан – најпијан – целива се сас бетон и (најбољи део) - ОЖЕНИЈА ГРЕОТУ!!!

3) Јефтин – појефтин – најефтин – браћа Кинези

4) Мерак – померак – најмерак – комшијина жена

5) Глуп – поглуп – најглуп – булча – дудук

6) Голем – поголем – пасент – гарнишла - мотка потпираљка

7) Слаб – послаб – осушија се – притка

8) Богат – побогат – најбогат – Ђура – још га несу уватили

9) Сиромашан – посиромашан – најсиромашан – работија у Јумко или Коштану




петак, 25. јануар 2013.

Srećna Nova godina




"Videćete, to će biti lepa i važna godina. 
Biće velika – od januara sve do decembra. 
U nju će stati svi rođendani i mnogo nezaboravnih trenutaka. 
Biće to godina koja se pamti. 
Negde će sagraditi put, negde most, negde školu. 
Mnogi će se useliti u nove stanove. 
Svi će se nečemu obradovati. 
Slusaćemo dobre vesti. 
To će biti godina u kojoj se raste. 
Deca Srbije porašće u novoj godini za preko 20 miliona centimetara i za vise od 20 miliona kilograma. 
Mnogo će se prodavati ogledala i češljevi. 
Lekari će zevati u ambulantama jer ćemo biti zdraviji nego ikad. 
Biće to godina lepa kao slika. 
Procvetaće bagrem i lipa. 
Rodiće ponovo trešnje, šljive i grožđe. 
Nebo će biti plavo i veliko. 
Sunce će nam biti lepo i toplo. 
Neko će napisati novu pesmu. 
Neko će se prvi put zaljubiti. 
Nove majke nosiće u rukama novu decu. 
To će biti dobra godina. 
Radićemo, učiti i pevati. 
Kad se zamorimo, uvek će na vreme doći subota i nedelja. 
Zavrsićemo neke važne poslove i započeti neke još važnije. 
Svi ćemo se slikati, za uspomenu na tu dobru godinu. 
Kad se ponovo sretnemo, 31. decembra, nećemo se poznati jer ćemo svi biti veći, lepši i pametniji..."

(Dusko Radovic) 

четвртак, 24. јануар 2013.

Ne zaboravi


 U životu ne zaboravi:

....da putuješ 

...da čitaš

...da budeš dete

...da budeš kreativan

...da budeš znatiželjan

...da imaš prijatelje

...da posmatraš

...da plešeš

...da imaš i drugi način viđenja

...da posećuješ prijatelje/rođake češće

...da uživaš

...da imaš smisla za humor

...da voliš svoju profesiju

...da voliš pesmu

...da voliš život

...DA VOLIŠ!!!

Nije važno šta imaš u životu, već koga ...









Biciklijada u San Francisku

Možda mislite da ste videli baš sve na svetu? 
U redu, pogledajte BICIKLIJADU u San Francisku... 
















Dobro! Sad mislim da ste i službeno ''sve videli!''

Pouka priče - Nikad ne kupuj polovni bicikl u San Francisku!

Лепо понашање



Лепо понашање
Кад је хладно, бодљикаво прасе тражи другу бодљикаву прасад да леже заједно, да се збију, јер им је тако топлије. Да немају бодље, то би било лако.
Али, бодљикава прасад имају дуге и оштре бодље. Кад се збију у гомилу, боду једно друго. То није добро. А није добро ни кад им је хладно. 
Зато се бодљикава прасад дуго муче док не нађу неко згодно растојање: да буду једно уз друго, а да се не боду. То растојање зове се ЛЕПО ПОНАШАЊЕ. То је ЛЕПО ПОНАШАЊЕ: да ја не повредим тебе, да ти не повредиш мене; да помогнемо једно другом, да и мени и теби буде добро.

Utičnica



NE RADI MI RADIO, ILI NEMA STRUJE IL’ JE POKVARENA UTIČNICA.





Plavušica !



Oženio se čovek plavušom... dolazi jedan dan kući i u krevetu zatekne nepoznatog muškarca. 

Otvori ormar i reče: Ženo, koliko puta da ti kažem, ON treba da se sakrije... a ne TI!!!!

INTELIGENTNI UČENICI...


Posedovanje duha i oštrog uma su sinonimi inteligencije koja izaziva i samu logiku. 


Profesor: Šta moram učiniti da bih razdelio 11 krompira na 7 osoba?               
Učenik: Pire od krompira, gospodine profesore! 
(ima smisla!) 


Profesor: Kako glasi prezent glagola hodati? 
Učenik: Ja hodam... ti hodaš... on hoda... 
Profesor: Malo brže! 
Učenik: Mi trčimo, vi trčite, oni trče! 
(zar nije istina?) 


Profesor: "Padala je kiša" koje je to vreme? 
Učenik:  To je ružno vreme, stravično ružno, gospodine profesore. 
(nešto vam nije jasno?) 

Profesor: Koliko srca mi imamo? 
Učenik: Dva, gospodine profesore. 
Profesor: Dva?! 
Učenik: Da, moje i vaše! 
(logika sve objašnjava, zar ne?) 


Dva učenika, veliki prijatelji, zakasne u školu i pravdavaju se: 
1. Učenik kaže: Zaspao sam, gospodine profesore! Sanjao sam da sam bio u Polineziji i put se jako odužio. 
2. Učenik kaže: A ja sam išao da ga dočekam na aerodromu! 
(iz ugla kvantne fizike ko može raspravljati?) 


Profesor: Možeš li nabrojati 5 stvari koje sadrže mleko? 
Učenik: Da, gospodine profesore. Jedan sir i četiri krave. 
(recite gde je pogrešio) 


Student prava je polagao usmeni ispit. 
Profesor pita: Šta je koristoljublje? 
Odgovor studenta: To je ono što gospodin upravo čini. 
Profesor (vrlo revoltiran): Vidi ti njega, objasni mi to... 
Kaže student: U skladu s Krivičnim pravom, svako ko iskorišćava neznanje drugoga da bi ga oštetio, čini koristoljublje! 
(Dakle, logično.) 


Profesor: Marija, pokaži na karti gde je Severna Amerika. 
Marija: Ovde je. 
Profesor: Tačno. Sada, vi ostali recite ko je otkrio Ameriku? 
Razred:  Marija! 
(uauuuuu!!!) 


Profesor: Jovane, kako biste nazvali osobu koja nastavlja da govori čak i onda, kada ostali nisu zainteresovani da ga slušaju? 
Jovan: Profesor. 
(ovo je zabolelo!) 


Profesorka: Perice, reci mi iskreno: da li se ti moliš pre svakog jela? 
Perica:  Ne gospođo; zašto bih... Moja mama je izvrsna kuvarica. 
(uvek on!) 


Profesorka: Marko, tvoj pismeni sastav "Moj pas" je istovetan sastavu tvoga brata. Jesi li ga prepisao od njega? 
Marko: Ne, zašto bih to činio, pa u pitanju je isti pas. 
(odlično!)                                                                                

Osmeh za dobro jutro!