Kantarion - biljni prozak

Iako je u proteklih stotinu godina u tehničkom, nučnom i industrijskom razvoju čovjek napredovao ogromnom brzinomi i stigao do neslućenih visina, iako ima ogromnu moć da sam podešava uslove u kojima živi i mnogo manje zavisi od prirode, izgleda da čovjek nikada u svojoj istoriji nije bio nesrećniji i usamljeniji. U nekim velikim gradovima, kao sto je Ninberg, depresija je, kao tema, prevazišla okvire ljekarskih rasprava i istraživanja. O njoj je počela raspravljati i gradska skupstina. Upravo u Njemačkoj je i počela euforija koja i danas traje. Kantarion je proglašen prirodnim prozakom koji nema ni približno velika sporedna dejstva i ne izaziva naviku.

Kantarion (Hypericum perforatum) spada u grupu biljaka čija imena ukazuju na ljekovita svojstva. U našem jeziku on se još zove i posekotina (kantarionovo ulje je jedan od najpoznatijih narodnih ljekova za rane i opekotine), bogorodičina ili gospina trava (biljke koje narod vezuje za Bogorodicu su obično korisne kod tzv. ženskih bolesti, neurednih menstruacija, upala jajnika i sl. ), ili trava svetog Jovana. Interesantno je da se ova biljka tako zove i u Britaniji (St. Jhon’s worth ). U toj zemlji postoji običaj da se uoči praznika svetog Jovana stavi malo kantariona ispod jastuka, vjeruje se da će se tako obezbijediti zdravlje i sačuvati život u narednoj godini.

Kantarion je biljka izuzetno složenog hemijskog sastava– sadrži flavonske heterozide hiperozid, rutozid, kvercitozid za koje se smatra da su zaslužni za antivirusno djelovanje kantariona. U biljci ima oko 9 % tanina, nešto smole, etarskog ulja izraženog antibakterijskog djelovanja, holina, vitamina C i crvene boje hipericina. Upravo je hipericin privukao pažnju naučne javnosti jer se ispostavilo da ova supstanca djeluje antidepresivno. Preparati sa hipericinom inhibiraju monoaminsku oksidazu (MAO inhibitori) baš kao i neki sintetički ljekovi protiv depresije. Istraživanja antidepresivnih svojstava kantariona su bila naročito brojna u Njemačkoj gdje je upotreba biljke u ove svrhe i najraširenija. Prednost kantariona u odnosu na ostale antidepresive je u neškodljivosti i malom broju kontraindikacija. Primjećeno je da hipericin ima fototoksično djelovanje, odnosno povećava osjetljivost kože na sunčeve zrake.

Ova pojava je prvo primjećena kod krava koje su se napasle kantariona pa preživale na suncu. Na njihovoj koži primjećene su opekotine. Velika je greška koristiti kantarionovo ulje za sunčanje, ono je jedno od najboljih ljekova protiv opekotina, ali se posle mazanja kože njim ne smije izlagati suncu. Hipericin je termolabilna supstanca (ne podnosi visoke temperature) i teško se dobija u čistom obliku (u Švajcarskoj je usavršen specijalni postupak dobijanja hipericina vakuumskom destilacijom) jedan kilogram ove supstance košta 10 000 eura. Neki terapeuti tvrde da visoke koncentracije hipericina djeluju antikancerogeno i da pomažu onima koji su pretrpjeli moždani udar.

Zahvaljujući flavonskim heterozidima kantarion se svrstava u red najdjelotvornijih antivirusnih biljaka pored ehinacee, zove, slatkog korijena, matičnjaka i imele. Mnogi preparati protiv gripa na evropskom tržištu sadrže ekstrakte navedenih biljaka najčesće u kombinaciji sa cinkom i vitaminom C.

Kantarion se koristi sa uspjehom kod čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu. Najčesće se piju čajevi koji sadrže ovu biljku ili se pije kantarionovo ulje. Djelotvornost kantariona kod ovog oboljenja vjerovatno potiče od antibakterijskih fenolskih jedinjenja i supstanci koje ubrzavaju regeneraciju tkiva. Ovakvo djelovanje narod koristi u liječenju rana, uboja, posjekotina, opekotina i drugih ozljeda kože i sluzokože.

Primjećeno je i svojstvo kantariona da djeluje na nerve pa se tako objašnjava upotreba ove biljke protiv išijasa. Zahvljujuci velikom sadržaju tanina kantarion se koristi za ublažavanje predmenstrualnih bolova. Ova biljka je čest sastojak čajnih mješavina protiv noćnog mokrenja djece u krevet.

Čest je sastojak čajeva za liječenje jetre. Postoji interesantna teza da žute biljke pomažu liječenju jetre (rusa, petrovac, iva, maslačak, žutotrn, neven, lincura ). Vjerovatno je u pitanju princip kojim se vodila i takozvana doktrina znaka popularna u 18. vijeku u Engleskoj tada se smatralo da biljke koje imaju sličnosti sa nekim organom mogu da liječe taj organ. To se u nekim slučajevima pokazalo kao tačno, ali postoji i čitav niz biljaka za koje se zna da su ljekovite, ali se njihov izgled nikako ne može dovesti u vezu sa izgledom organa na koji djeluju. Vjerovatno po ovom principu žute biljke se dovode u vezu sa žuči.

Kao i sve taninske biljke koristi se za zaustavljanje proliva. Dokazana je aktivnost ove biljke na gram pozitivne i gram negativne bakterije pa se od ekstrakta ove biljke prave vaginalete. U ovu svrhu može se koristiti i kantarionovo ulje nakapano na tampon.

Čajna mješavina protiv depresije

• 100 grama kantariona (Hypericum perforatum)

• 50 grama matičnjaka (Melissa officinalis)

• 20 grama slatkog korijena (Glycyrhiza glabra)

Sve dobro izmiješati. 7 supenih kašika ove smješe preliti sa litrom ključale vode promiješati, poklopiti i ostaviti 1 sat. Procijediti i piti u toku dana zasladjeno medom.

Kantarionovo ulje 

Postoje recepti za pravljenje ovog lijeka u kojima se ulje kuva sa biljkom, nekada uz dodatak vina ili nekog drugog alkohola. Mislim da se tako dobijeno ulje ne može porediti sa onim koje se dobija na sledeći način. Čistu i potpuno suvu teglu napunite vrhovima biljke u cvijetu koji su prosušeni na promajnom mjestu 1 ili 2 dana. Potrebno je da biljka ne bude precvjetala. Cvijetove i listove možete svući sa stabljike jer u njoj nema ljekovitih sastojaka. U nedostatku svježe biljke možete koristiti i suvu, ali vaše ulje neće biti tako crveno.

Napunjenu teglu nalite nerafinisanim maslinovim uljem, dobro zatvorite i držite na sunčanom mjestu 40 dana do dva mjeseca, ulje češće mućkajte. Poslije tog vremena procijedite ulje kroz čistu gazu i čuvajte u flašici od tamnog stakla na hladnom mjestu. Ovako dobijeno ulje je tamno crvene rubin boje koja potiče od ljekovitog hipericina. Odličan je lijek za sve rane, posjekotine, opekotine i uboje. Od izuzetne pomoći je kod hemoroida naročito onih koji krvare. Zahvaljujući rutinu ovo ulje jača krvne sudove i može se koristiti kod pucanja kapilara. Ovo ulje može se i piti po 1 do 2 supene kašike 2 do 3 puta na dan za liječenje čira na želucu i protiv depresije. Moje lično mišljenje je da ne smije postojati razlika izmedju ulja za unutrašnju i spoljašnju upotrebu i da je takva podjela vještačka. Osobe koje su gadljive na ukus ovog ulja neka probaju da odmah poslije toga popiju čašu soka od svježe pomorandže. Ubijedjen sam da i masaža ovim uljem može biti od koristi u liječenju unutrašnjih bolesti. Bez obzira da li koristite ulje spolja ili ga pijete nemojte se sunčati niti ići u solarijum.

Čajna mješavina protiv čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu

Pomiješati po 50 grama

• Kantariona (Hypericum perforatum)

• Gaveza (Symphytum officinale)

• Idjirota (Acorus calamus)

• Bokvice (Plantago major)

• Matičnjaka (Melissa officinalis)

(ako imate porodičnu istoriju bolesti jetre ili imate bilo kakve tegobe vezane za jetru izbacite gavez ). 5 supenih kašika ove smješe prelijte sa litrom ključale vode i ostavite poklopljeno 2 sata. Procijedite, podijelite u 3 doze i pijte 30 minuta prije jela .

Protiv noćnog mokrenja djece u krevet :

• Pomiješati po 30 grama

• Kantariona (Hypericum perforatum)

• Bokvice (Plantago major)

• sjemena Koprive (Urtica dioica)

• Matičnjaka (Melissa officinalis)

2 kafene kašike smješe preliti sa šoljom ključale vode i ostaviti 1 sat. Procijediti i dati djetetu da popije 3 sata prije spavanja zasladjeno medom.